Čest slučaj u praksi je potreba za identifikacijom nekretnina. Pri tome razlikujemo dva slučaja:

Vlasnik ne zna gdje mu se nalazi čestica, ali ima broj čestice čiji je vlasnik (češće)

Geodet pomoću katastarskih i zemljišnih podataka pokušava odgonetnuti točan položaj katastarske čestice, nakon čega izlazi na teren te identificira nekretninu – zemljište, pri čemu je dobro odraditi i iskolčenje međe, ukoliko nema čvrste i očite međe na terenu (npr. suhozid..)

Vlasnik zna gdje mu je čestica, ali ne zna koji broj i u kojoj katastarskoj općini se nalazi

Drugi slučaj je rjeđi i ne predstavlja problem u gradskim područjima – jer je i preko adrese moguće doći do informacije, ali dosta komplicira rješavanje problema u zaraštenim, udaljenim i brdovitim područjima, gdje su najčešće i podaci katastra loši, zastajeli i netočni. Geodet i u tom slučaju izlazi na teren te snima česticu i okolno područje, a potom u uredu dolazi do rješenja.

Identifikacija nekretnina se uglavnom traži u područjima izvan gradova i naselja, gdje se nalaze naslijeđena zemljišta, godinama zaboravljena, no ne zbog toga i manje važna. Od vlasnika nekretnine očekuje se, a i u njegovom je interesu, da zna gdje se nalaze njegove nekretnine.